Bitka na Grahovcu se odigrala od 28. aprila do 1. maja 1858. godine, kada je vojvoda Mirko Petrović, stariji brat Knjaza Danila, vodivši vojsku od 7.500 vojnika dobio ključnu bitku protiv Osmanske vojske kod Grahovca.
Grahovac 1858
U proljeće 1858. godine, regulisanje državno pravnih odnosa između Crne Gore i Osmanskog carstva ušlo je u završnu fazu. I pored snažnog pritiska Rusije i Francuske, osmanska vlada je uporno odbijala da pristane na razgraničenje prije nego što Crna Gora prizna vlast turskog sultana. Crna Gora se, međutim, smatrala potpuno nezavisnom zemljom i pristajala je na razgraničenje bez rješavanja njenog međunarodnog položaja. Naročito je sporno bilo Grahovo, koga su Turci smatrali svojim a Crnogorci tvrdili da je sastavni dio Crne Gore. Bitka na Grahovcu se odigrala od 28. aprila/10. maja do 1./13. maja 1858. godine. Neposredan povod za sukob bio je dugotrajni spor oko teritorije Grahova oko koga su Crnogorci dugo krvarili i na kome su 1836. godine doživjeli, iako ne velikih razmjera, gorak poraz. Porta je naredila napad i osmanska vojska je krenula iz Trebinja sredinom aprila 1858. godine prema crnogorskoj granici i bez otpora zauzela Banjane. Iz Banjana su osmanske snage izbile na Grahovo. Knjaz Danilo je naredio da se Grahovo brani. Osmanske snage su imale po pojedinim izvorima do 13 000 vojnika. Sva crnogorska vojska je imala oko 7500 boraca. Turci su imali deset topova a Crnogorci jedan. Turci su imali moderne puške kapsulače a Crnogorci kremenjače. Turci su bili na padinama brda a Crnogorci usred polja. Sprema crnogorske vojske je bila nikakva: sav tain sastojao se u komadu hleba u torbici, a za pojasom jedan ili dva fišeka, dok su Turci imali ogroman tain, velike rezerve municije, mnogobrojne šatore i svu drugu opremu. Vojskovođe su bile: s jedne strane vojvoda Mirko, krvavi junak, vješt i oproban ratnik, a s druge strane Husein-paša, Kadri-paša i Feriz-paša, takođe junaci i vješti vojskovođe. Bitka je vođena tri dana, 11., 12., i 13. maja po novom kalendaru. Crnogorci su odnijeli sjajnu pobjedu koja će u istoriji postati sinonimom crnogorskog junaštva.
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Odavde potiču porodice Milović, Kovačević, Bulajić, Vujačić, Milinić, Vučurović, Vučetić, Bošković, Bakoč, Andrijašević, Samardžić
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Milić, Deretić, Knežević, Živković, Bubanja, Kovačina, Milašević, Banićević, Marković, Odalović, Daković, Drašković, Gluščević, Đedović,
Medalja
Knjaz Danilo je Grahovačkom medaljom, odlikovao sve borce sa Grahovca, a vojvodu Mirka zlatntom medaljom i skupocjenom sabljom na čijoj jednoj strani je pisalo „Danilo I“, a na drugoj: „Grahovac 1858.“, i dodijelio mu zvanje Velikog grahovskog vojvode. Elementi sa medanje su korišćeni u razradi vizuelnog identiteta restorana. U grafzmu medalje dominiraju topovi, odnosno točkovi, koji kao jak grafzam, u prenesenom značenju asociraju na tradicionalnu priču jednog vremena, koje je istoriska činjenica, uvjek aktuelna u identitetu crnogorskog naroda.
Zastava
Ovu zastavu je ustanovio Knjaz Danilo pred bitku na Grahovcu 1858. Elementi sa nje su korišćeni u kreiranju logotipa restorana Grahovac 1858. Konkretno kod logotipa iznad, kruna je implementirana u grbu, uz elemenat tocka od topa. Forma kruga asocira i na sunce, koje nosi pozitivnu energiju.
Moderno doba
No, ima jedna stvar sa Grahovom. Kada se putnik još jednom okrene prema toj dolini, tek onda shvati da bi ova priča mogla da krene iz početka. I da ima još toliko toga da se ispriča… I tako, sve do pominjanja umjetnika sa Grahova. Jer, tek su oni nezaobilazni…
Ratko Odalović, slikar i profesor na cetinjskoj Akademiji, dok je njegov otac Boško ovdje predavao i jedno vrijeme bio i direktor škole. Pa, profesor doktor Novak Milović, poslije je bio na Vojno Medicinskoj Akademiji u Beogradu. Pa, pokojni Petar Banićević, glumac, koji je vazda zaslužio da ga spomenemo jer je mnogo volio Grahovo, ovđe je učio. Naravno, Sava Kovačević i svih devet ovdašnjih narodnih heroja. Onda, general Vojo Petrov Kovačević i njegov brat Blažo, pa Vasilije Cile Kovačević, iz serdarske kuće, zaslužan za postavljanje i izgradnju brane, onda Nikola Kovačević, Savin brat, koji je bio učitelj, a kasnije i diplomata… Krsto Andrijašević, skulptor, iz sela Balosave, Vilusi. Mitko Mirko Bulajić, slikar, Grahovljanin rođen na Cetinju 1926. godine, umro u Herceg Novom 1980. godine. Onda, Katarina Bulajić, slikarka. Pa, Bogdan Bulajić, slikar, rođen u Prisoji, u Grahovu, 1940. godine, poslije pošao za Vojvodinu, u Vrbas. Velimir Jakšić, slikar, rođen u Grahovu, 1924. godine. Obrad Kovačević, skulptor. Planinka Kovačević, slikarka. Radmila Kovačević, slikarka. Mirko Kujačić, slikar, Grahovljanin, rođen u Kolašinu 1901. godine. Bio član likovne grupe „Oblik“ u Beogradu i Maison de la culture u Francuskoj. Umro je u Mostaru, 1987. godine. Stojan Kujačić, slikar. Božidar Milović, slikar. Boško Odalović, slikar, rođen u Grahovu, član PEN centra, Matice crnogorske i Dukljanske Akademije Nauka i Umjetnosti. I Ratko Odalović, slikar. Jer sve je to naš kamen.“
Zajednički uspjesi
1499 - Danas
Podugnuta grahovska crkva Svetog Nikole
1870 - 1871
Osnovana škola i u nju je upisano 36 đaka
1870 - Danas
Osnovano 38 škola, upisano više hiljada đaka
1952 - 1962
Izgradnja brane Grahovske (1.4 miliona/m3)
1970 - Danas
Osnivanje Arboretuma sa 130 vrsta drveća
2020 - Danas
Počinje sa radom Grahovac_1858
„Jedan od novijih restorana na crnogorskoj gastronomskoj sceni je lociran na istorijskoj lokaciji, Grahovcu koji je značajno odredio dalji tok i karakter slavne crnogorske prošlosti. U istoimenom restoranu, koji se nalazi na pola puta između Nikšića i Herceg Novog, ispričaće vam slavnu bitku koja se ovdje dogodila davne 1858 godine uz vrhunske specijalitete nacionalne kuhinje i sjajan ambijent…“
Vizija našeg tima
- Mjesto u kom se naši gosti osjećaju dobro.
- Mjesto u kojem se naši gosti osjećaju bitno.
- Mjesto gdje naši gosti dovode njima važne ljude.
- Mjesto koje traži još jedan sat, zalogaj, ili trenutak više.
- Domaćinska kuća u kojoj su gosti pronašli svoj kutak i merak.
Misija našeg tima
Želimo biti ponuda koje kontinuirano raste, razvija se i postaje prvi izbor pri odabiru destinacije u Crnoj Gori. Želimo biti standard, mjerilo kvalitete i profesionalnosti. Želimo biti dostupni svim gostima i potencijalnim gostima, poslovati kao društveno odgovorni tim koji osluškuje i razumije potrebe zajednice u kojoj postojimo i radimo.
